ČOPOR

2020

poliester

cca: 60 cm x 30 cm x 90 cm x (12)

Fotografirao: Juraj Vuglač

Čopor – studija jedinke

Čopor kiparice Vlatke Škoro skupina je od 12 novih skulptura afričkoga divljega psa idejno okupljenih oko Alfe, skulpture afričkoga divljega psa iz rastućeg ciklusa Životinja (2019.) izloženog prošle godine u Zagrebu i, u proširenom izdanju, Osijeku. Čopor je nastavak, odnosno svojevrsni produžetak, rečenog ciklusa.

Pasmina afričkih divljih pasa autorici je, kako svjedoči, vrlo fascinantna radi društvenog uređenja i socijalnih veza unutar čopora, lovačkih vještina, a ponajviše radi činjenice kako se radi o jedinoj pasmini iz porodice pasa koju je nemoguće pripitomiti. Upravo se taj njihov animozitet i nepovjerenje prema ljudima autorica trudi prenijeti ovom skupinom radova te su karakterom u suprotnosti s ostatkom skulptura Vlatkinog životinjskoga ciklusa koje radi svoga šarma i dopadljivosti teško odolijavaju znatiželjnim dodirima promatrača. Divlji karakter ovih životinja dodatno je potenciran stavom nesigurnosti u kojem su impostirani, njihovi sumnjičavi pogledi i pognute glave pozivaju na konstantni oprez, projicirajući svoju nelagodu na promatrača. Iako su emotivnim nabojem u kontrastu s ostatkom rečenog ciklusa, u ideji su mu potpuno ravnopravni.

Čopor je rezultat autoričina instinkta, umjetničkih impulsa koje običava bespogovorno slušati; skulpture nemaju funkciju angažmana ili alegorijsku vrijednost. Vlatka u radu prednost daje vizualnim vrednotama, zanemarujući umjetnički aktivizam – prirodne vizualne elemente pretače u kiparsku formu čemu su rezultat skulpture naturalističkog izraza. Homogena skupina čija se likovna kvaliteta očituje upravo u njezinoj prirodnosti, zbiru nepravilnih, promjenjivih i dinamičnih linija, ploha i oblika koji variraju, kako u skupu, tako i na pojedinim jedinkama. Biološka autentičnost, iako prisutna, nije presudna. Svakom novom skulpturom Čopora Vlatka se pomalo odmiče od determinirine i biološki točne strukture Alfe, mijenjajući tako vlastitu estetiku. Relativizira sličnost, a primat daje skulpturalnosti radi čega djelu pristupa studioznije u kiparskom smislu. Iako su Alfi prethodile skice, istraživanje i studije, Čopor je njegova reinvencija upravo u umjetničkom pogledu primjenom analitičke metode kojom Vlatka afirmira vlastiti kiparski postupak, poput kakve obrnute studije. Upravo je kiparski postupak ono što autorica potencira u svom radu, a biološke karakteristike njenih motiva u službi su likovnosti (točnije skulpturalnosti jer prirodni kolorit ove pasmine ima tek dodanu vrijednost).

Znakovitim izborom motiva životinje kojoj je ljudska prisutnost potpuno strana, čak i nemoguća, teriomorfizam Životinje Čoporom poprima novu dimenziju. Organska struktura životinje Vlatki Škoro predstavlja imperativ za studiozan pristup materiji, jednako kao vlastiti nagon kojeg slijedi koliko u odabiru motiva toliko i u samoj izradi skulpture. Naturalizam Čopora, očitovan u fluidnosti prirodnih (odnosno kiparskih) oblika i karakteru skulptura, suprostavljajući se neutralnoj kulisi galerijskoga prostora biva dodatno naglašen. Kontrastiranjem divljine s estetikom civiliziranog svijeta i analitičkim razlaganjem struktura Vlatka Škoro nam pruža pogled u vlastitu kiparsku istinu.  

Ivan Roth